Profesionalci s velikim iskustvom ili nedavni diplomanti koji su tek prije nekoliko mjeseci započeli novi posao mogu iznenada otkriti da ih prijašnji inspirativan posao više ne veseli i ne osvjetljava. Štoviše, izaziva dosadu, iritaciju, a ponekad čak i pravo gađenje. S vremenom im se pridodaje osjećaj stalnog umora, slabljenje koncentracije, povećanje broja sukoba s kolegama ili partnerima, osjećaj krivnje ili ogorčenosti te ravnodušnost prema rezultatima rada. Oni oko vas natječu se da savjetuju: “Samo si umoran! Odmarajte se i sve će proći.” No to možda nije dovoljno kada je u pitanju izgaranje? Američki psiholozi su prvi progovorili o izgaranju 1970-ih, definirajući ga kao dugotrajnu reakciju zaposlenika na kronični stres na poslu. Isti ti psiholozi formirali su multifaktorijalnu teoriju izgaranja, koja je uključivala emocionalnu iscrpljenost, depersonalizaciju i smanjenje profesionalnih postignuća. Odnosno, ne samo da se smanjuje emocionalna pozadina zaposlenika, javlja se osjećaj praznine i ravnodušnosti prema poslu, nego se pojavljuje i odvojenost, negativnost u komunikaciji s kolegama ili klijentima, javljaju se sumnje u vlastitu profesionalnost, pada samopouzdanje Istraživači izgaranja napominju da su mu žene podložnije češće nego muškarci. Osim toga, izgaranje prijeti onima koji su u stalnoj interakciji s ljudima: konzultantima, stručnjacima pomoćnih profesija (liječnici, psiholozi, socijalni radnici, pomoćno osoblje). Potreba za stalnim suočavanjem s tuđom boli i tugom, s tuđim izljevima razdražljivosti, ljutnje i agresije, osjećaj nepreglednog niza ljudi uvelike utječe na raspoloženje. Drugi uzroci sagorijevanja uključuju: – nemogućnost održavanja ravnoteže između posla i osobnog života, odmor („Ionako nema osobnog života“, može pomisliti takva osoba. „Pa ću barem raditi i donositi dobrobit ljudima“ ili “Onda ću jesti kad bude ljudi.” Ali ovo vrijeme nikako da dođe, a specijalist je ostao gladan, a to je samo po sebi faktor stresa za tijelo i nije napravio pauzu kada mogao i trebao se prebaciti, odmoriti se kako bi mogao dalje učinkovito raditi); od +300% za šest mjeseci”, “Moram napisati doktorsku disertaciju za godinu dana” itd. . Pokušavajući postići cilj koji je očito nedostižan u tako kratkom vremenu, stručnjak počinje raditi 24/7, ljubomoran je na uspjehe drugih, obezvrjeđuje vlastita mala postignuća, što bi kasnije moglo dovesti do velikog rezultata ; - idealizacija rada: osobito je karakteristična za specijaliste početnike koji su bili isključivo strastveni ugodni trenuci rada, njegova društvena vrijednost i nisu uspjeli uočiti rutinu i moguće poteškoće u ovoj aktivnosti, a posvuda su lažne nade ili prevarene očekivanja od aktivnosti, o njima planiram posebno pisati. Uglavnom je to očekivanje nagrade (povišica, univerzalno priznanje, bonusi i naporan rad za njih), kao i ideja da određeni bonusi mogu neutralizirati neugodne aspekte posla. Dakle, osoba se može baviti prodajom radi velike plaće (iako joj se iskreno ne sviđa prodaja) i vrlo brzo izgorjeti jer ne radi ono što voli. Dijagnoza izgaranja Klinički psiholog ili psihoterapeut može dijagnosticirati izgaranje . Primarna dijagnoza se također može provesti samostalno pomoću testa V.V. Boyko ili K. Maslach, no tumačenjem rezultata testa i prikupljanjem drugih podataka, koji će zajedno govoriti konkretno o burnoutu, trebao bi se baviti stručnjak. Na izgaranje možete posumnjati na temelju kombinacije znakova kao što su: – gubitak interesa za rad i njegove rezultate – gubitak snage, iscrpljenost (potreba za ustajanjem i odlaskom na posao doživljava se kao.