Unatoč činjenici da sam kratko vrijeme radio na novom mjestu, uspio sam se susresti s osjećajem dosade i odlučio razmisliti i analizirati njegove sastavnice. A također, relevantnost članka sada je uzrokovana situacijom u svijetu, koju već dobro poznajete. Počeo sam razmišljati o tome zašto osjećamo takvu emociju kao što je dosada. Rekao bih da nam je dosadno iz dva glavna razloga: kada radimo nešto što ne želimo; Kada si ne dopuštamo da radimo ono što bismo željeli, na temelju toga, osjećajući se dosadno, trebali biste odgovoriti na sljedeća pitanja: - Što si točno ne dopuštam, a što želim? ne donosi mi zadovoljstvo i smisao. Kada odgovarate na gornja pitanja, važno je shvatiti i biti svjestan da uvijek postoje neki razlozi zašto činite ili ne činite određene radnje, ostvarujete svoje želje, planove i sl. Za obavljanje neke radnje? koji ne pobuđuje vaše zanimanje gotovo je uvijek vrijedan nekih vaših potreba. I prije nego bilo što promijenite, važno je razumjeti tu potrebu i razmisliti: “Kako bih je mogao zadovoljiti na drugi način, možda da mi pruži više zadovoljstva nego sada?” Navest ću jednostavan primjer: Recimo da stalno radite stvari na poslu koje su vam nezanimljive, imate odgovornosti. Dosadno vam je raditi monoton ili besmislen posao. I ne bi bilo baš ispravno reći vam: "Zato napustite svoj posao ako vam ne donosi zadovoljstvo i interes." Ali najvjerojatnije iza ispunjavanja ovih obveza stoji vaša potreba za sigurnošću i financijskim blagostanjem, a onda će gubitak toga biti opasan za vas. Ili možda iza ispunjavanja radnih obveza stoji ljudska potreba za priznanjem i poštovanjem, koje vam se daje na temelju rezultata obavljenog rada, jer te obveze, kao nitko drugi, izvršavate dobro i korektno. Naravno, iza ovih radnji mogu postojati i drugi razlozi, na primjer, osjećaj zajedništva s timom ili potreba za moći, zauzimanjem vodeće pozicije itd. Razumijevanjem svoje potrebe možemo shvatiti koliko želimo nastaviti učiniti nešto na temelju ove potrebe. Ako je tako, kako je mogu zadovoljiti na malo drugačiji način, ako je to moguće u mojoj trenutnoj situaciji. Zato se promjene često ne događaju brzo i lako, a kad se prepustimo dosadi, to možemo primijetiti da upravo u tom stanju počnemo stvarno razmišljati o tome što nam je važno. Koje snove i planove imamo ili smo imali prije, ali koji se sada iz nekog razloga ne ostvaruju. Postupno to uzrokuje ljutnju ili čak zbunjenost i bespomoćnost. I s dugotrajnom dosadom i očajem. Ali vrijednost dosade i sličnih stanja je u tome što je to velika energija koja se može iskoristiti za promjene, za razumijevanje svojih snova i planova. Kad sam u takvim stanjima, olovka i papir postaju moji vjerni pomoćnici uz pomoć kojih gradim poželjniju sliku svog života. Ako sjednemo i dopustimo sebi da nam bude istinski dosadno, bez da se ljutimo zbog toga što nam je dosadno, uklanjajući razne "zamjenske" aktivnosti, mogli bismo otkriti da počinjemo istinski sanjariti o nečemu. A upravo su ti snovi, uz odgovarajuću razinu hrabrosti i strpljenja, predmet daljnje analize, pravljenja planova i željenih promjena. No, događa se da nam dosada stvara osjećaj krivnje za vlastitu “neradost” i “lijenost”. Ali kada nam je dosadno, možemo biti produktivniji u izgradnji svog života nego kada smo zauzeti nečim. Ako si ponekad dopustimo dosadu i besposličarstvo, mogli bismo otkriti da kreativno (upravo kreativno) sanjamo ono što želimo. I u tim trenucima bolje je reći sebi ne riječi: “kad bi samo sve ispalo baš ovako”, već postaviti sebi pitanje: “Što mogu učiniti da sve bude kao u mojim snovima i planovi?" I.