S jedne strane, sve je jednostavno, uz pomoć „Da“ izražavamo svoje slaganje s nečim ili nečim. I kažemo “Ne” kada zauzmemo drugačiji stav ili nešto odbijemo. Znaš to i bez mene. Ali u praksi, ova jednostavna shema često ne funkcionira. Ali danas ćemo govoriti o odbijanjima. Situacije su vrlo česte kada si ne možemo priuštiti reći "Ne". Na primjer, ako vam šef ponudi da radite vikendom, a vi imate planove, čak i samo da se opustite. I tada počinje pojačani misaoni proces. Kako odbiti? Kako će gazda to prihvatiti? Hoće li mi isplatiti bonus na kraju kvartala? Što ako vas otpusti? Ili ako je prijatelj tražio pomoć, ali nije zgodno odbiti. U glavu mi dolaze i misli iz serije “Sad ću ja odbiti, a onda će on…”. I počele su se pojavljivati ​​nepoželjne opcije za mogući razvoj događaja. Poteškoće s odbijanjem povezane su s dva čimbenika: Prvo. Nemogućnost izbora. Teško je kad ne znaš što je najbolje za tebe. A to ukazuje da ne poznajete sebe. I tada osobu svladaju sumnje. Štoviše, svaka odluka koju donese izaziva mu tjeskobu. Stalno se pokušava predomisliti. Glavni razlog ovakvog stanja je strah od posljedica vlastitih postupaka. Čovjek se plaši pomisli da se neće moći nositi s tim posljedicama, kakve god one bile. Strah od odbijanja. Misli osobe u ovom slučaju zvuče ovako: "Ako kažem "Ne", onda će me odbiti, što znači da ću opet ostati sam, beskoristan nikome." Čeka da ga napusti netko njemu značajan i važan. I to iskustvo je toliko nepodnošljivo da je spreman žrtvovati svoje interese, samo da ga više ne doživi, ​​međutim, nemogućnost odbijanja dovodi do toga da osoba ne živi svoj život. Ne radi ono što voli ili do čega mu je stalo. Okružuje se ljudima koji ga zapravo ne trebaju, a ne trebaju ni on njih. Kao rezultat toga, osoba živi život pun boli i beskrajnog očekivanja da će se dogoditi nešto nepodnošljivo i da će ostati sam..