1. dio. Savjest kao mehanizam preživljavanja U društveno-ekonomskim sustavima postoje mehanizmi preživljavanja koji djeluju neovisno o želji (ili nevoljkosti) ljudi koji tim sustavima upravljaju. U kontekstu teme jednakosti ukratko ću opisati dva od njih: mehanizam individualne savjesti i mehanizam kolektivne savjesti služi opstanku pojedine jedinice u sustavu. To može biti osoba u obitelji, odjel u organizaciji, regija u zemlji, država u svijetu. Ili to može biti funkcionalni podsustav unutar drugog sustava – na primjer, financijski sustav u sustavu poduzeća ili društveni sustav u regionalnom sustavu. Zadaća mu je sakriti ono što prijeti članstvu u sustavu. Primjeri: - ako dijete osjeća da je nemoguće plakati, inače će ga majka, na primjer, grditi, tada ono nauči ne plakati; - ako u društvu tinejdžera možete postati izopćenik pokazujući svoj strah, tada tinejdžer uči suspregnuti strah; - ako postoji nešto u odjelu - sve što dovodi u pitanje djelovanje nekog odjela u poduzeću, onda to treba sakriti - ako u regiji postoje nezadovoljni ljudi, tada se javljaju protesti treba ih sakriti, jer je KPI guvernera razina smirenosti u regiji, za razliku od kolektivne savjesti pojedinca. Njegova je zadaća osigurati opstanak sustava u cjelini. Da bi to učinio, uključuje u opće polje ono što je individualna savjest isključila (potisnula/sakrila). Na primjer, došlo je do nesporazuma između osnivača poduzeća. Oni to ne pokazuju, "spašavajući obraz". No nesloga je ozbiljna i prijeti propašću tvrtke. Tada svijest sustava to počinje manifestirati na nižim razinama hijerarhije sustava, glumeći taj sukob, na primjer, kroz sukob voditelja odjela (to je tzv. "ponavljajući obrazac" u organizaciji). Na razini obitelji primjer bi bila situacija kada su rođeni blizanci, a jedno dijete umrlo. Za roditelje je to teška tuga i stoga isključuju te osjećaje, fokusirajući se na preživjelo dijete, kao da drugog djeteta nema. Ali sustav pamti da je bio tu, da se osjećaji gubitka ne proživljavaju, već zamrzavaju. A onda sustavna savjest "čini" sve kako bi osigurala da se ti osjećaji prožive. Ovo dijete s ulice donese mače u kuću, njeguje ga cijela obitelj, a onda pobjegne. Dijete ima gubitak, roditelji ga tješe, kupe mu novog mačića da se raduje, tugu opet nitko ne proživljava. Nastaje novi događaj: majka ostaje trudna, ali dolazi do spontanog pobačaja. Opet tuga, opet osjećaj koji nije proživljen. A sustavna će svijest oblikovati nove događaje sve dok ova energija tuge ne dobije svoj pokret. Ne u ovoj generaciji, nego u sljedećoj. Dio 2. Svatko u sustavu ima svoju razinu. Dakle, svijest sustava uključuje ono što je potisnuto u hijerarhiju sustava preko onih koji su sistemski niži. Odnosno, isključenje se događa sustavno od strane seniora, a onda se na razini sustavno juniora uključuje natrag. Ovo je zakon. Ako nema seniora/juniora (a tu počinje nejednakost), onda se isključeni neće imati gdje manifestirati, sustav će stagnirati, dobit ćemo krizu sustava, uslijed čega će se sustav urušiti. Tko su sustavno stariji, a tko sustavno juniori? U obiteljskom sustavu najstariji su oni koji su došli ranije, najmlađi su oni koji su došli kasnije. U proširenom obiteljskom sustavu (kada se formatu roditelji + djeca dodaju drugi i treći muževi/žene, djeca iz različitih brakova i tako dalje), hijerarhija je složenija i sličnija organizacijskoj. Postoji 5 redova hijerarhije u organizacijskim sustavima: prema vremenu ulaska u sustav, prema pristupu resursima, prema blizini granice između internog i eksternog (menadžeri prodaje će posebno biti sustavno viši u ovom redoslijedu, budući da stoje na granici između poduzeća i potrošača), o privlačenju novca u organizaciju, po mjestu u organizacijskoj strukturi (po moći). Štoviše, u jednoj hijerarhiji možete biti senior, au drugoj junior. Tu leži sukob. Poseban slučaj jednakosti/nejednakosti je blagostanje. Značajan udio ljudi koji zarađujupuno novca istiskuje strah od neimaštine/siromaštva. Taj strah u sustavu negdje se mora manifestirati upravo kroz to siromaštvo/bijedu, gledajući na koju ti ljudi kao da se distanciraju od toga. Neki ljudi to čine kroz "moje oči ovo ne bi trebale vidjeti", dok drugi to rade kroz dobrotvorne svrhe, donirajući novac za borbu protiv siromaštva. Zamislite da to ne postoji, da su svi jednaki. Gdje staviti strah? Čujem odgovor: "Onda neće biti potreban, neće postojati." Možda nije potrebno. Ali o tome ne odlučujemo mi. Ako je strah od siromaštva istisnut individualnom savješću, onda će ga sistemska savjest manifestirati bez obzira na naše želje, kroz samo siromaštvo koje moramo nešto gledati i osjećati 3. dio. Pozivi na jednakost – put do problema Kada mi čuti na bilo kojoj razini Nije postojao sustav koji poziva na jednakost, vrijedi dobro razmisliti prije nego što se upusti u ovu ravnopravnost. Primjeri * majka od svog sina napravi čovjeka zamotavši ga u omot od bombona „Učim sina da. budi muškarac” (možete vidjeti fotografije na Instagramu* s natpisima “glavni muškarac u mom životu), u budućnosti ovaj muškarac ne može graditi normalne odnose, jer nastavlja snositi odgovornosti glavnog muškarca u životu moje majke. * u odjelu su svi pozvani da zajedno rade na projektu i da, bez obzira na različite pozicije i plaće, daju 250%, jer „to je naša zajednička stvar“. Onda, kada dođe vrijeme da se uberu plodovi „zajedničke stvari“, ispostavlja se da ih je nemoguće podijeliti kao zajedničke, jer ipak postoji hijerarhija, a plodovi se dijele po hijerarhiji (postoji iluzija da se može ravnomjerno podijeliti, ali zapamtite da ako postoji jaka želja, samo materijalno se može podijeliti na jednake dijelove, ali priznanje ne može, a onaj tko je “sve organizirao za zajedničku stvar” ipak će dobiti više dobara, tj. neravnopravnost će se i dalje manifestirati, a onda će uslijediti agresija, jer oni su dali sve do 250% svih). * u poduzeću se voditelj odjela poziva da sudjeluje na sastancima ravnopravno sa zamjenicima generalnog direktora, unatoč činjenici da je njegov neposredni nadređeni jedan od tih zamjenika. Umotan je u lijepi omot: "Ovo je značajan zaposlenik sa specifičnim znanjem." Kasnije dolazi vrijeme kada ta znanja više nisu dovoljno relevantna da bi bila tražena na sastancima, pa će se voditelj odjela morati vratiti na svoju razinu. Nalazi se u situaciji da se već odvojio od svoje razine ("Ja sam cool, sudjelujem na sastancima Državne dume"), ali se još nije skrasio na višoj razini (iskorišten je i vraćen). * u poduzeću koje se nalazi na ljubičastoj razini spiralne dinamike (vodeća tema na ovoj razini je sigurnost u svijetu koji se čini nepredvidivim i nesigurnim) predlaže se izgradnja interakcije na temelju jednakosti, harmonije, prihvaćanja i tako dalje. Vlasnik aktivno poziva na sudjelovanje u određivanju puta razvoja tvrtke, obećavajući jednakost, bratstvo i priliku za samoostvarenje za sve. Što će se sljedeće dogoditi? Budući da na ljubičastoj razini tvrtka još nema dovoljno slobodnih novčanih sredstava (još ih nije naučila zaraditi), razina tjeskobe u tvrtki je prilično visoka, au takvim uvjetima nemoguće je baviti se duhovnošću i samorazvoj – zakoni biologije to neće dopustiti. Kao rezultat toga, u poduzeću će nastupiti kriza, koja će s 90% vjerojatnošću propasti ili potpuno ili toliko da će morati prevladati teški unutarnji sukob vlasnika. Hijerarhija je bila, jest i bit će. To je zakon opstanka sustava u cjelini. Razumijevanje svog mjesta i svijest o tome pomoći će vam da se kroz život krećete lako i slobodno. I pojedinac, i organizacija, i veliki sustav Ako vas zanima proučavanje sistemskih zakonitosti i kako se one manifestiraju u raznim sustavima, dođite studirati. Tečaj sistemske analize počinje 7. veljače, utorkom od 17 do 18.30 sati. Detalji i registracija - slijedite link Više materijala o zvučnicima sustava - u telegram kanalu "Dynamics" * Instagram pripada tvrtki Meta, koja je priznata..